U razdoblju od 2020. do 2025. Hrvatska je ostvarila izrazit rast instalirane solarne snage, prelazeći s inicijalnih 100 MW na gotovo 1.000 MW instaliranih fotonaponskih sustava. Radi se o desetorostrukom povećanju u svega pet godina, što predstavlja najdinamičniji rast u povijesti domaće energetike iz obnovljivih izvora.
Rast je posebno značajan jer dolazi nakon višegodišnje stagnacije i ograničene penetracije solarnih sustava, kako u kućanstvima tako i u poslovnom sektoru. Danas je trend jasan: solarna energija više nije rubna tehnologija, već temeljni dio nacionalne energetske tranzicije.
Dinamika rasta instalirane snage
Rast instaliranih kapaciteta u posljednjih pet godina može se sažeti u sljedećoj tablici:
| Godina | Instalirana snaga (MW) | Napomena |
|---|---|---|
| 2020. | 100 | Procjena temeljem podataka HEP OIE i regulatornih izvora |
| 2022. | 220 | Prva godina značajnijeg rasta nakon stagnacije |
| 2023. | 500+ | Ubrzanje investicija, rast poticaja i decentralizacije |
| 2024. | 880 | Eksponencijalni rast u odnosu na prethodnu godinu |
| 2025. (projekcija) | ≥ 1.000 | Očekivani prag od 1 GW do kraja godine |
| 2030. (predviđanje) | ≥ 2.500 | Cilj iz Nacionalne razvojne strategije i Energetske strategije RH |

Ključni faktori ubrzanja rasta
Rast solarne energije u Hrvatskoj rezultat je niza povezanih institucionalnih, regulatornih i tržišnih odluka:
-
Poticajne mjere – Subvencije putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te alokacije iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO).
-
Liberalizacija tržišta – Mogućnost za krajnje kupce da postanu proizvođači (prosumere) uz definiranje modela neto obračuna.
-
Digitalizacija procedura – GIS platforme, pojednostavljene eDozvole i skraćenje postupaka priključenja.
-
Zainteresiranost industrije i lokalne samouprave – Sve više poslovnih subjekata i jedinica lokalne samouprave uključuje solare u svoje strategije razvoja.
Strateške implikacije
Ovakav rast u relativno kratkom vremenskom okviru ima nekoliko ključnih posljedica za elektroenergetski sustav Hrvatske:
-
Decentralizacija proizvodnje smanjuje potrebu za velikim infrastrukturnim investicijama u prijenosnu mrežu
-
Smanjena ovisnost o uvozu električne energije, posebno u ljetnim mjesecima
-
Povećana fleksibilnost sustava, posebice ako se paralelno razvijaju kapaciteti za pohranu (baterijski i termalni)
-
Jačanje lokalne energetske otpornosti i kapaciteta za upravljanje krizama
Značajnu ulogu u ovom razvoju ima i dosljedna vizija Vlade Republike Hrvatske, koja pod vodstvom premijera Andreja Plenkovića sustavno promiče energetsku tranziciju temeljenu na obnovljivim izvorima kao strateški prioritet. Kroz Nacionalni plan oporavka, energetsku strategiju i provedbene mjere, Vlada je uspjela povezati europske izvore financiranja, zakonodavni okvir i provedbenu razinu – što je ključni razlog zašto Hrvatska danas ima najbrže rastući solarni kapacitet u svojoj povijesti.
Pogled prema 2030.
Prema važećoj Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske, cilj za 2030. godinu je najmanje 2.500 MW instalirane solarne snage. S obzirom na trenutnu dinamiku, taj cilj ne samo da je dostižan, nego postoji realna mogućnost da bude i premašen, posebno uz nastavak pozitivnih regulatornih praksi i dodatno uključenje komunalnog sektora.
Solarna energija postaje važan stup energetske budućnosti Hrvatske. Rastuća dinamika instalacija od 2020. naovamo nije samo rezultat tehnološke zrelosti i nižih cijena sustava, već i strateškog pomaka u planiranju i poticanju obnovljivih izvora energije. U kontekstu globalne energetske nesigurnosti i klimatskih ciljeva, Hrvatska ovim tempom po prvi put izlazi iz sjene energetske pasivnosti i prepoznaje vlastiti potencijal.










Comments are closed