“Od stoljeća sedmog – tu Hrvati dišu”
– stih koji je u 1990-ima postao simbol hrvatske povijesne ukorijenjenosti. No, kada se ime Hrvata doista prvi puta pojavljuje u povijesnim izvorima? I što kažu znanstveni dokazi?

U ovom članku donosimo pregled najstarijih pisanih i arheoloških tragova imena Hrvat, popraćen izvornim natpisima, prijevodima i objašnjenjima, kao i mjestom koje je pjesma imala u kolektivnoj svijesti.

️ Trpimirova povelja (852.) – prvi pisani spomen Hrvata

Godine 852., knez Trpimir izdaje darovnicu samostanu sv. Jurja kod Splita. U toj latinskoj povelji piše: Dux Chroatorum(lat.) Knez Hrvata

Cijeli ključni ulomak (lat.): Trpimirus, miseratione divina dux Chroatorum… (prijevod:Trpimir, milošću Božjom knez Hrvata…)

Ova povelja predstavlja najstariji sačuvani pisani trag hrvatskog imena u državničkom kontekstu. Iako je sačuvana u prijepisu iz 16. stoljeća, većina znanstvenika smatra je autentičnim dokumentom iz 9. stoljeća.

Branimirov natpis (879.–892.) – Hrvati uklesani u kamen

U mjestu Šopot kod Benkovca, pronađen je kameni natpis iz doba kneza Branimira, na kojem jasno stoji: „BRANIMIR DUX CROATORVM” (lat.) Branimir, knez Hrvata, (Prijevod u cijelosti:“Branimir, knez Hrvata, podiže ovaj križ u slavu sv. Petra apostola.“

Ovaj natpis je najstariji fizički i arheološki očuvan spomen hrvatskog imena, uklesan u kamen i javan – postavljen uz crkvu, kao izraz i vjere i vlasti.

Konstantin Porfirogenet (oko 950.) – car piše o dolasku Hrvata

U djelu De Administrando Imperio, bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet opisuje kako su se Hrvati navodno doselili u Dalmaciju iz Bijele Hrvatske, u doba cara Heraklija (610.–641.), te porazili Avare.

Ulomak (grč. u prijevodu): “Narod Hrvata došao je iz zemlje zvane Bijela Hrvatska i naselio se u Dalmaciju.“

Ovaj tekst sadrži prvo opsežno pisano razmišljanje o porijeklu Hrvata, no treba imati na umu: napisan je 300 godina nakon navodnih događaja, pa se više smatra povijesno-legendarni izvor nego konkretan dokaz. Više o tome u članku….

Pjesma kao identitet: “Od stoljeća sedmog”

Iako se Hrvati u znanstvenim izvorima prvi puta jasno spominju u 9. stoljeću, izraz “od stoljeća sedmog” postao je poznat zahvaljujući domoljubnoj pjesmi “Od stoljeća sedmog”, koju je početkom 1990-ih izveo Dražen Žanko.

Ta je pjesma za vrijeme Domovinskog rata stekla status neslužbene himne povijesne ukorijenjenosti. U refrenu, snažno se ističe kontinuitet naroda i vjere:

‘Ko na tvrdoj stini svoju povist piše
Tom ne može ni’ko prošlost da izbriše
Mi smo tu odavna, svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu
Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu… (cijeli tekst)

Iako se pjesma poziva na “sedmo stoljeće”, povijesni izvori potvrđuju postojanje Hrvata tek u sljedećem stoljeću, no upravo ta simbolika ima važnu emocionalnu snagu – osobito u vremenima stvaranja hrvatske države.

Zaključak

• Ime Hrvata se prvi put pouzdano pojavljuje u dokumentima u 9. stoljeću – kroz Trpimirovu povelju (dux Chroatorum) i Branimirov natpis (dux Croatorum).

• De Administrando Imperio spominje dolazak Hrvata u 7. stoljeću, ali kao kasniju legendu.

• Pjesma Dražena Žanka pretočila je tu simboliku u stihove koji su postali trajni dio domoljubne kulture.

A iako je “sedmo stoljeće” više pjesnički mit nego znanstveni podatak, ono što ostaje uklesano – u kamenu i u narodu – jest poruka o kontinuitetu, pripadnosti i postojanju.

Izvori:

• Hrvatska enciklopedija (LZMK)

• Trpimirova povelja – prijepis iz 16. st.

• Branimirov natpis – epigrafička obrada (Z. Brusić, HAZU)

• De Administrando Imperio – prijevod FFZG

• Hrčak: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest

• Pjesma “Od stoljeća sedmog” – Dražen Žanko, Croatia Records (1991.)