Na istočnim obroncima Velike Kapele, u općini Josipdol, uzdiže se Modruš – nekadašnji sjajni grad, danas tiha ruševina koja čuva priče prošlih vremena. Možda nema mnogo putnika namjernika, ali gotovo svatko tko prolazi starom Jozefinskom cestom (današnjom državnom cestom D23), ili autocestom A1 prema moru i od mora, nesvjesno zaustavi pogled na ostacima tvrđave što se ponosno nadvija nad krajolikom. Kao da njezine zidine i danas žele biti viđene – i zapamćene.

Njegova povijest isprepletena je s najmoćnijim hrvatskim plemićkim rodom – Frankopanima, čiji su posjedi u jednom razdoblju obuhvaćali gotovo trećinu tadašnje Hrvatske, od Krka i Vinodola na sjevernom Jadranu, preko Ogulina i Modruša, pa sve do Bihaća i Zrina na istoku.

Danas njegova sadašnjost svjedoči o pokušajima da se ta bogata baština očuva i oživi.

️ Povijest u kamenu i pergamentu

Modruš se prvi put spominje u pismu pape Inocenta III. iz 1193. godine, gdje se navodi kao sjedište biskupije. Taj zapis nije tek administrativni dokument – to je pečat kojim je Modruš ucrtan na kartu europske povijesti, i to s punim značajem.

U 13. stoljeću Modruš postaje posjed knezova Krčkih – Frankopana. U 15. stoljeću, pod vodstvom Stjepana Frankopana, grad doživljava svoj vrhunac. Postaje sjedište Krbavsko-modruške biskupije, a izgrađena je i katedrala sv. Marka. Grad je bio opasan zidinama, a unutar njih nalazili su se samostani, trgovi, kule i palače.

Kraj 15. stoljeća donosi osmanske provale – grad je opljačkan i spaljen, a biskupija preseljena u Novi Vinodolski. Ipak, duh Modruša nije izgorio. Ostao je sačuvan u kamenju, u predaji, i tišini koju njegove zidine i danas šaptom nose.

Sadašnjost i budućnost

Danas, ruševine Tržan-grada, kako se utvrda naziva, svjedoče o nekadašnjoj moći i značenju Modruša. Karlovačka županija pokrenula je projekt „Dodir civilizacija“, kojim se planira revitalizacija lokaliteta: arheološka istraživanja, obnova stare lugarnice i škole, te uspostava interpretacijskog centra koji će posjetiteljima približiti bogatu povijest ovog kraja.

Planira se i digitalizacija lokaliteta, ambijentalno osvjetljenje te razvoj turističkih i edukativnih sadržaja. Cilj nije samo sačuvati zidine – već ponovno udahnut dušu jednom od najslavnijih mjesta hrvatske srednjovjekovne povijesti.

Legende i tragovi

Modruš nije obavijen bajkama, ali nosi težinu stvarne povijesti. Predaja govori da je u Modrušu propovijedao sv. Vojtjeh (Adalbert) krajem 10. stoljeća, na putu iz Rima prema Pragu. Također, 1449. godine, upravo je ovdje donesena povijesna odluka o podjeli frankopanskih posjeda – politički čin koji je snažno odjeknuo u hrvatskim zemljama.

Kako doći?

Do Modruša možete dvama putovima, svaki priča svoju priču.

Jedan vodi iz centra Josipdola, gdje se odvojite na usku mjesnu cestu koja vijuga kroz mirna seoca, između drvenih trošnih ograda, novogradnji i starih drvenih kuća koje prkose vremenu. Svaki zavoj skriva neko iznenađenje – konj u ispaši, stara kruška uz ogradu, crkvica među brežuljcima, ili osmijeh mještanina koji zna kamo idete.

Drugi vodi glavnom cestom do naselja Modruš, gdje treba skrenuti desno na strmu, ali kratku cesticu koja vas vodi ravno pod sam podnožjak Gradine. Tamo vas dočekuje crkva Presvetog Trojstva – ili možda ona čuva gradinu. Jer u Modrušu se ne zna tko koga više štiti – crkva tvrđavu, tvrđava crkvu, ili sve zajedno čuva tišina.

A onaj tko se uspne na sami vrh tvrđave, kao nagradu dobiva pogled koji oduzima dah – pogled na cijelu Ogulinsko-plaščansku udolinu, od Ogulina, preko zrcala jezera Sabljaci, pa sve preko josipdolskih naselja razasutih među brežuljcima – sve do šumovitih padina Plaškog. To je krajolik koji ne traži riječi – jer govori sam.

Kaverna vjeruje u mjesta gdje prošlost i sadašnjost hodaju zajedno – a Modruš je jedno od njih. Ne zaboravljeno, nego tiho, ponosno i spremno da ponovno progovori onima koji znaju gledati – i znaju slušati.